[petak][18.04.2008.]

...........

nemam inspiracije za pricu,trenutno nemam inspiracije za nista,.
radila bi svasta samo da nisam u kuci..ali glupa kisa!!!!
uvijek ona nesto pokvari,mrzim kad je vrijeme tmurno jer imam osjecaj kao da je cijeli svijet stao.
Nimalo fora.ovaj blog mi je dosadio..pocela sam se koristit njime((hehe)) prije 3 god.
al jednostavno mi nije vise nesto zanimljiv.napisala sam post reda radi.
eto ako ovo iko i cita..pussa svima i uzivajte!!....

[subota][19.01.2008.]

Novi identitet

Kiša je polagano padala a jak vjetar zavijao je niz ulicu,iza ugla se mogla čuti samo svađa iz obližnje gostionice.Strah me je pratio još otkako sam izašla iz zgrade,zgrožena i iscrpljena činjenicom da sam upravo nekoga ubila.Suze su samo krenule niz lice.Nisam znala što bih.Strah je bio jači od mene same,a sama pomisao da odem na policiju strašila me je više od svega.Nisam ubojica,bio je to samo nesretan slučaj.NItko mi ne bi vjerovao!!!Dok sam onako stajala na kiši na pamet mi je palo samo jedno,Moram pobjeći.Ne znam kamo ni kuda,ali moram,i to što prije.Pažljivo koračajući krenila sam kući s namjerom da uzmem sve važnije stvari i novac.Tiho na prstima ušuljala sam se u stan,nadajući se da me mama neće primjetiti.Samo mi je još falila njena jezikova juha što sam kasno došla doma.I onda bi cijeli moj (ne) plan propao.Znala sam da sad ne smijem zaribati.Ušla sam u sobu i iz ormara izvadila malo veći ruksak koji sam običavala nositi na duže izlete.U njega sam stavila novčanik,nešto odjeće,i ostalih sitnica za koje sam mislila da će mi biti važne.Sjela sam za stol s namjerom da majki napišem pismo,da se ne brine.Ostavila sam ga na stolu u kuhinji gdje sam bila sigurna da će ga primjetiti.Cijela sam izvan sebe.Još ne mogu vjerovati da se ono dogodilo.Užasavala me sama pomisao na to kako sada u Katijinom stanu leži jedno mrtvo tijelo.Koje je zahvaljujući meni mrtvo.Na kratko sam zaboravila na to jer su mi misli zaokupirale neke druge stvari.Od sada ja nisam ja.Nisam više Karla Petrić,od sada sam morala biti netko drugi samo što još nisam znala tko.Otišla sam na kolodvor.Cijelo me vrijeme pratio neki čudan osjećaj da me netko promatra,da zna što sam učinila.Vidjela sam jedan bus koji je uskoro trebao krenuti.Nisam ni znala gdje samo sam ušla u njega i sjela negdje po sredini gdje je bilo manje ljudi.Kad je došao kondukter i pitao me do kuda,ostala sam zbunjena jer ja zapravo i ne znam gdje bus ide.Nakratko sam nestala u mislima i kad sam se trgnula rekla sam da idem gdje i bus.Osjećala sam se kao budala ali barem sam saznala gdje ja to zapravo idem.Bus ide do Splita a ja sam srećom imala sam dosta novaca za kartu.i tako sam krenila u svoj novi život.

nastavit će se...

ajme ode sam nešto smuvala reda radi,al pošto sam lina nije mi se dalo puno pisat,vjerujem bolje i za mene i za vas pa eto....ajd PoZz:)

[srijeda][19.12.2007.]

Sat matematike

Sjedim u klupi
suučenica nije došla na sat
sat je matematike,
meni je dosadno.

Gledam prema tabli
učenik se preznojava
rješavajuči zadatak
i dalja mi je dosadno.

Provirujem kroz prozor,
vani sve vrvi od života
ptice cvrkuću
automobili jure
djeca se igraju
mladi se ljube
a ja sam na matematici.

Zijevam,
trećina razreda
muči se s oplošjem valjka,
ostatak zijeva kao i ja,
neki čak prčkaju po nosu

Učenik na tabli još uvijek se muči sa zadatkom
Profesorica mu je za vratom
Zzzrrrrrrrr
Zvonilo je ustajamo svi,
pa i ja.

Odlazimo u život....



P.S: Kike nemoj se ljutit al me je ova tvoja pisma fascinirala i morala sam je objavit...PuSSa:):)

[subota][08.12.2007.]

Zašto je toliko teško nekome vjerovat?Opet kad pogledaš,svi smo mi ljudi i svi imamo tajne koje dijelimo, i one koje ne dijelimo,one koje su uvijek dio nas.Sve tajne nas ispunjavaju,one su također dio života ili pak samo njegove suradnice koje nas mjenjaju,kako god,vjerujem da imaju važnu ulogu u svemu tomu.One otvaraju vrata povjerenju.Povjerenje je slaba karika i ako pukne,teško se vrati na svoje.Smatram da bi prvo trebali vjerovati sebi,jer kako češ vjerovati drugima ako ne sam sebi?I hvala Bogu,eto problema.Malo nas ima vjeru u sebe pa "lutamo" i tražimo odgovore koji su nam zapravo oduvijek ispred nosa.Ali zato mladost služi,da pronađemo sebe,jer nijedan čovjek nije rođen da zna odgovore na sva pitanja,da zna svoj cilj.Svatko je od nas jedinstvena osoba i nitko nas ne može mjenjati,jedino mi sami.Imamo pravo birati mnoge opcije a samo je jedna ona prava za nas.I jeli možda to razlog nepovjerenju u druge ljude?Mislim da ima mnoštvo razloga,i jednom ćemo i taj razlog pronaći.Do tada,želim lutati,želim se smijati,žellim uživati,želim vjerovati u ono što ja želim,želim iskoristiti sve što mi život pruža...

evo nisam dugo pisala post..nisam imala inspiracije.A svaki put kad bi malo svratila do mene ja nisam imala volje...
al evo učinila je svoje..hehe....šaljem svima big kiss:):):)uživajte...

[nedjelja][18.11.2007.]

gdje sam bila ja kad se pamet djelila,ne znam....hihi....

sinoc sam bila vanka...bilo je ok,iako sam kontala da ce bit bolje...
al ipak kad su se skupile tople bakice ili da kazem FoRteM...bilo je kjull...
vratia se nesko..di je bia?..bia je u americi..hehe....big pozzz nesko....
ja jutros ne znam kud gonim....cila sam happy,a sinoc sam prije nogo sto sam izasla
vjezbala flautu,nisam toliko u 3 godine...
joj...najvaznije sam zaboravila...vidila sam kiku i marinu...yeah...
steta sta su isle brzo ca....
i napokon mi je pao kamen sa srca,rascistila sam neke stvari s doticnom osobom...
pa mi je nekako lakse...
i tak...sve mi je pet...u zadnje vrime sam happy....i tako cu i nastavit...
odavno sam stala na loptu,i sad je vrijeme da okrenem novu stranicu gdje ja pisem
novo poglavlje..nista me nece zaustavit...
napokon sam shvatila neke stvari..imam sve sto mi treba,aj osim jedne sitnice..(gilja znat ces na sta mislim).
al sve sto imam,od sad cuvam ko kap vode na dlanu..
necu vise traziti srecu u velikim stvarima...jer je tako necu ni naci...
eto..nadam se kratko i jasno...hihi...
PoZz mojoj Marini uz napomenu "Ne sidaj vise u to autu!"...
Big Kiss mojoj Jagodici...
Pozzdrav FoRtemu,vise srece drugi put...
POzDrav Trpanjkama Maji,Vesni i Ani....
i na kraju PoZz mom najdrazem starom frendu,falia si mi...hehe...


The Calling-Wherever you will go

So lately, I've been wonderin
Who will be there to take my place
When I'm gone, you'll need love
To light the shadows on your face
If a great wave should fall
It would fall upon us all
And between the sand and stone
Could you make it on your own

[Chorus:]
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low
I'll go wherever you will go

And maybe, I'll find out
The way to make it back someday
To watch you, to guide you
Through the darkest of your days
If a great wave should fall
It would fall upon us all
Well I hope there's someone out there
Who can bring me back to you

[Chorus]

Runaway with my heart
Runaway with my hope
Runaway with my love

I know now, just quite how
My life and love might still go on
In your heart and your mind
I'll stay with you for all of time

[Chorus]

If I could turn back time
I'll go wherever you will go
If I could make you mine
I'll go wherever you will go

[srijeda][07.11.2007.]

Volim,ne volim...ja volim kisu...

Osjecala sam se kao da imam knedlu u grlu.Maleni,pomalo nervozni smjesak na mom licu docekao je Katiju.Osjecala sam njenu nervozu,a i ona je osjecala moju,sigurna sam.
Nije me zacudila Katijina pojava,nego to sto je zvala Gorana a ne mene.Oni se ne znaju,ili pak jesu?.Katija,meni jedna vrlo simpaticna djevojka,barem mi je bila simpaticna,bacila se oko vrata Goranu,da..da MOM GORANU!!!Poljubila ga,i on je nju.Osjecala sam ljutnju i bijes,a povrh svega tugu.Goran je bio sretan,vidjela sam to u njegovim ocima.Sa smjeskom mi je rekao da sam ja prva koja zna za njega i Katiju.Lagano sam razvukla kiselkast osmijeh i rekla kako je to super,a sto sam drugo mogla?Jos sam se malo pretvarala kako je sve super i sve pet,a zatim sam vrlo tesko rekla kako njih,golupcice ostavljam nasamo jer sam umorna,i kako ne zelim biti zombij na vlastitom tulumu sutra.Rivom sam krenula doma.Misli su mi lutale na sve strane..stalno su mi se ponavljale iste rijeci u glavi,Goran i Katija su zajedno…Na neki nacin zeljela sam da je GoGi sretan,al zar nije tu srecu mogao naci u meni?Griznja savjesti,jer mu nisam prije rekla sto osjecam,pratila me sve dok nisam utonula u san.Ujutro mi ni moj uobicajeni ritual s kavom i hladnim tusom nije pomogao,a i kako ce,nisam bila mamurna.Bila sam tuzna,koliko god se trudila sakriti istinu,da volim Gorana i da ne znam sto cu sad,uvijek je bila oko mene.Koza.Odlucila sam ohladiti glavu i nazvala sam frenda Ivu da odemo u kafic,zvala bi i Maju,al ona uvijek negdje po kuci ostavi mobitel a nisam zeljela da se Goran javi,to niposto jer sta bi mu rekla?
Hladne glave((mos mislit))krenula sam.Ivo je vec cekao u kaficu.Bilo mi je drago sta sam ga nazvala jer mi se cini kao da mi jedni on u ovom trenutko moze izmamit osmijeh na lice.Upravo tako,smijala sam se ko luda.Ni na trenutak nisam pomislila na Gorana i Katiju.Vrijeme je bilo tmurno,oblaci teski.Kisa samo sto nije pala.Bila su cetri sata kad sam krenila doma.Maja je cekala ispred vrata da mi pomogne oko stvari za tulum.Maja je bila sutljiva,ali i nekako cudno vesela.Kad smo napokon sve pripremile,rekla sam joj sto me muci.Maja umjesto da mi je pruzila neku utjehu,samo je srdito rekla da sam sama kriva jer mu nisam prije rekla da ga ne smatram samo prijateljem.Imala je pravo i koliko god je bijes buktio iz mene,nisam se imala pravo ljutit na nju.Joj,kako mrzim kad je upravu.Obukla sam uske traperice,starke,i ljubicastu majicu kratkih rukava na volancice.Nisam pretjerivala s make-upom..Kisa je vec pocela padati kad su se ljudi poceli skupljati,al ipak nije upropastila tulum do kraja.Atmosfera je bila super.Svi smo plesali i pjevali.Kuca je ozivjela pod disco kuglom.. Bila sam zadovoljna ucinjenim sve dok se na vratima nisu pojavili,pogodite tko..Goran i Maja.Nisam zeljela biti jos prozirnija pa sam,cijela uzdihana krenula da ih pozdravim.Imala sam osmijeh na licu,al onaj lazni.
Rekla sam im da idu plesati,a bas je na linij svirao sentis..koja sam ja budala?!
Plesali smo..svi…I zaljubljeni i oni ne zaljubljeni.Uhvatila sam Ivu oko ramena i zaplesali smo.Krajickom oka sam promatrala njih dvoje.Nisam mogla izdrzati i u suzama sam istrcala van.Nadala sam se da nitko nije primjetio moju burnu reakciju.Hm..bas..kisa je padala,a ja sam ko ludakinja trcala..odjednom netko me je uhvatio za ruku.Goran,bio je to on.Pocela sam brbljati ni sama ne znam sta..stavio mi je prst na usta da sutim.Privukao me sebi..svoje usne je lagano priblizio mojima.Kissss…..osjecala sam se najbolje na svijetu.Leptirici u trbuhu nisu prestajali.Nista mi nije bilo jasno,ali nisam pitala,nisam razmisljala.Prepustila sam se trenutku.Kisa koju sam prije po ure mrzila sad je ovaj trenutak jos vise uljepsala.Sta bi bilo da nije padala?Sta je bilo dalje i kako ju je Goran poljubio??Pa shvatio je da mi se svida,pitao Maju a ona mi je potvrdila da ga jos i volim.
Nakon toga i on je shvatio da i on osjeca isto..na miran nacin prekinuo s Katijom..i tada se dogodio onaj kiss..a kako..to vam necu odat..I onada kazemo da muskarci nisu romanticni??

[subota][03.11.2007.]

Trenutak srece ili razocaranja??hehe..u sljedecem nastavku..

Drrrrrrr…!!!Alarm je zvonio ko lud.Ok,ok..gundala sam sebi u bradu..znam moram..what a fuck??A sta moram??A joj..Moram do Maje da napravimo cd-ove za sutrasnji tulum za kraj ljeta..Smrc..pa kako vrijeme brzo prolazi.Odlucila sam jos malo odspavati jer imala sam pravo pa za 2 dana pocinje skola..Inace ja sam Sandra.Imam 17 godina,uskoro 18.Zivim u malom mjestu Ploce.Ne,ne vjerujem vam da znate gdje je to..Mislim tko zna,vjerovatno ste stotinjak puta prosli kroz Ploce a da i ne znate.Ploce je jedno malo mjesto gdje svak zabada nos u tude stvari,al ok ima on i svojih dobrih strana.Svoj zivot posvetila sam prijateljima,glazbi,jednom decku koji to jos ne zna..Od ponedjeljka((cccccc)) krecem u 4.razred gimnazije.Dobra sam ucenica.Imam svoje stavove,svoje ja.A sto mi je trenutno u glavi..hm..pitam se kako cu se sad ovako neispavana dogegat do Majinog stana.Bila sam izmorena od sinocnjeg izlaska koji je bio popracen malo vecom dozom alkohola.Ustala sam i napravila veliku salicu kave,mog spasitelja od mamurnosti..i naravno otisla pod hladan tus da malo razbistrim glavu i pripremim se za jos jedan dan.Obukla sam traperice i bijelu majicu i,jos pod dozom mamurluka,krenula..Bilo je jedanaest sati.Vrucina je parila ko luda,da nije bilo malog povjetarca ne bih izdrzala.Jos kad se sjetim da Maja zivi na zadnjem katu..kmee..Pozvonila sam,jednom,dvaput,triput,vec mi se kosa pocela dizati od zivcanosti..I napokon gospodica je otvorila jos u pidzami..Morala sam je cekati da popije kavu da bih mogla posteno funkcionirati jer nije lak posao odabirati muziku za tulum na kojem ce biti 70-ak ljudi razlicitog muzikalnog ili da kazem glazbenog ukusa.Nakon sto samo napokon smiksale cd-ove bila su vec tri sata.Ostala sam jos malo da mozemo pricati,a ionako mi nikog nema doma.Maja je bila osoba kojoj sam mogla rec sve,ali stvarno sve.Osim toga ona je bila previse slicna meni pa smo jedna drugu upotpunosti razumjele.Zbog toga sam se cesto muvala po njenom stanu i druzila s njom.No nije to jednini razlog.Maja ima jednog preslatkog,zanimljivog,dragog brata,jesam li spomenila da je usto i seksi,jako seksi.Goran.Moja ljubav..hihi..ima 19 godina,jos pauzira s faksom.Ide tek sljedece godine..Uglavnom bila sam amo rec totalno in love with him..Ali nasa prica nije katastrofalna..Goran i ja smo super frendovi,ponekad mislim da je on zapravo jedina osoba koja me najbolje razumije.Cesto smo skupa.Kad bolje razmislim to i je ono najgore.Svida mi se a ne znam kako da mu kazem,previse se bojim da ga ne izgubim kao prijatelja.Ako se sad pitate kako sad Goran,pa maloprije je rekla da je Maja najbolje razumije..ma je i Maja,ali na onaj drugi nacin,sestrinski,uvijek je tu ,zeli pomoc ali cesce puta zariba gore nego i ja sama.Shvacate??..ma nema veze,ako se ikad nadete u slicnoj situaciji shvatit cete.Dosavsi kuci,nisam imala sta vidjeti.Prazna.Nekako bezivotna.Ali sutra ce sigurno ozivjeti.Tulum je ovdje,mojih nema dolaze tek preksutra jedino ako me ne iznenade sutra u kasnim vecernjima satima dok kuca bude puna pijanih ljudi..hihi..ne zelim zamisljati kako bi to izgledalo.Uzela sam knjigu od R.L Stina “Varalica” sjela na fotelju i pogadate sta,citala sam.Ubijala sam vrijeme cekajuci da Goran dode da pogledamo film “Step up”,trebala nam se i Maja pridruziti ali je kao boli glava pa nece doc,ali naravno to je samo jedan od glupih izgovora da Goran i ja budemo sami.Iako moram priznat to mi nije bilo mrsko.Bila sam se totalno uzivila u knjigu i nakratko zaboravila na lijepe smede Goranove oci kad je on pokucao na vrata.Odmah sam iskocila iz fotelje da mu otvorim.Gledali smo film,zezali se i pricali.Nakon toga smo protegnuli noge setajuci rivom.Nebo je bilo prekrasno,zvijezde najsjajnije..lagani povjetarac mrsio mi je kosu,oci su nam se sjajile,barem njegove..ne znam za svoje al da ne kvarim taj romanticni trenutak ostat cu pri tome:oci su nam se sjajile.Pravi trenutak za poljubac..inace nisam tako romanticna..heh..al zar nije idila??Sjeli smo na klupu u parku i pricali..rekao mi je da mi ima nesto za rec.Sigurno da me voli.Odjednom je neki zenski glas zvao Gorana.Khm…

nastavlja se..a najbolje da nije..
i komentirajte na blogu moje rodice koja je pocela pisat pricu...vec je na 5 nastavku pa pozurite..jos je bolja nego moja
hehe......IvOnA

[subota][20.10.2007.]

Hm..trebala sam napista stafetu al nema potrebe!
Moji prijatelji znaju sta mislim o njima…evo sjedim na kaucu..na mtv-u slusam Britney Spears..cudno podigla mi je raspolozenje..hihi…
Smisljam sta da radim,opet mi nema nikoga doma..((koji spas))..cila sam happy..samo bi se ludirala i smijala,pjevala…bas mi fali malo zabave i predaha od skole..mada sam se ovaj tjedan tako iskecila u skoli!!Kako nam nije svitlo nije radilo imalo smo povijest u mraku..hihi..a Mirnu & Gilju cu ubit,stalno se dobacivaju melemom,koji sad,zahvaljujuci njihovoj smotanosti sad izgleda koda je iz drugog svjetskog rata..hehe..a ja jadna izludila jel stalno ide iza moje glave..hm..nemam sta pametno za pisat..
Idem se lluuuddiiirat……PuSSa:)




i da,obavezno svratite na blog od moje rodice IvOnE koja je pocela pisat jako zanimljivu pricu u nastavcima..:

[srijeda][10.10.2007.]

hm..ili da kazes hehe?!

MoJe DjEtInStVo…najbolje godine,al stvarno…
I sada mi je sve super sve pet…al ja sam teski “PeTaR PaN”..Volim ove godine i sve prijasnje…pa khm,evo nekoliko stvari iz mog LuuDog djetinstva..

1.Moja KiKa i Ja…ah to su bili dani ((hahaa))..uvijek kad bi bili u nje,
zvali bi njene susjede i zezali bi ih..a oni hvala Bogu znali da samo to mi pa bi nam
kucali na vrata i…a mi smo se ko dvi budale “pisale od smijeha”((iako je i toga bilo))..
sjeti se samo kornjace((sta nam je tada bilo??)),cijevi…hehe

2.Ja i dan danas smisljam pjesme.al dok sam bila manja smisljala sam i spajala
svakakve nepojmljive rijeci,recenice i to bi pjevala kud bi god stigla..a naravno to je moralo zabiljezit i oko kamere..ccccccc…Isto tako kad bi mi dosle rodice iz Makarske priredivale smo svakakve festivale..na kojima bi naravno uvijek ja PoBiJeDiLa

3.Moj tata and moj striko..((JoJ kako ih obozavam))vodili bi nas u vinograd brat grozde,nas mlade((heh))..onda bi se tamo svi zezali..i bilo nam je jako ludo..
Oni bi nas sjeli u karijolu i vozali kroz cijeli vinograd..a nakon napornog posla,i svega toga,navecer bi skupa pravili vino i pricali i zezali se…JoJ smrc kak mi to sad sve fail..

4.Ja vam imam dva jako luda susjeda koje obozavam..oni su mi zapravo poput dva brata koja mi fale…Mislav and Grgur..s njima bi uvijek slagala lego kockice,vozlila biciklo,vendrala se po stablu,igrala ratova…smisljala svakakve gluposti..gledala filmove..
Al glavno je to da bi e uvijek jako dobro zabavili!!!!Sad smo stariji al ne kazem ja da nam nekad ne padne nesto ludo napamet

5.Nikad necu zaboravit kad sam za svoj drugi rockas((koliko god to cudno zvucalo,al se sjecam jako puno stvari jer sam bila jako napredno dijete..hehe))isla tati na brod..
Isla sam u Rotterdam,bila sam u zooloskom..na brodu bi sagala nekakve cudne puzzle..
pjevala,naravno..i uvijek bi “zvala” Grgura da vidim kako je…a BoZZe..

To bi bilo to..ima tu jos puuno toga..al ovo su mi jedne od drazih i vaznijih stvari..
Kako vrime brzo prolazi..al eto uspomene ostaju zauvijek u srcu..i ja ih cuvam sve dok ne izmislim stroj za vracanje u proslost..heh
Stafetu predajem:

Gilji..
Marku
Flegmi

PoZz

[petak][05.10.2007.]

Just smile...hihihehehaha...bang

Here I am…ah stvarno,meni fakat nema duuugo…kad sam prezauzeta svim i svacim..
Skolom((ona je na zadnjem mjestu al eto reda radi stavljam je na prvo..)),prijateljima,ljubavi…ma kao i obicno.,al sve ide na bolje((aleluja))
Sutra sam alone at home…kjul zar ne??I tak…a sutra molim te u 12h mi je hebena flauta…Ubijte me kiflom…zapravo ne sama cu..aj aj..sad malo o dobrim stvarima..
Nastojat cu da mi sutra sve bude savrseno…jos mi je neko dosa..ajme ludila…
Eh da…napokon priznajem..khm…krc…jako sam nostalgicna kad se sjetim proslih godina i svega sta sam prozivila..i volim razmisljat o proslosti((al zivim za sadasnjos i buducnost))…jer mi uvijek budi dobra sjecanja…a to je pozitiva…ma meni je sve pozitiva osim flaute,”gdje mi je pamet bila,jos se i danas pitam to…”a stvarno,al dobro sta sam ja mogla znat da je to tako dosadno i da stavarno NiJe Za MeNe!!!Joj kako cu se i ovome smijat..jedva cekam…mislim da je sve bilo kratko i jasno((kako kome))…aj te poZz



"Povijest je svjedokinja vremena,
svijetlo istine,zivot uspomene,
uciteljica zivota,objaviteljica starih vremena"


by Ciceron..